Blago Reda templara u Ukrajini

Tema blaga templara ni danas ne gubi svoju tajanstvenu privlačnost. Prošlo je više od sedam stoljeća otkako je Red Kristovih vitezova — legendarni vitezovi templari — nestao s političke scene Europe, ali spominjanje njih i dalje raspiruje maštu povjesničara, lovaca na avanture i beznadnih romantika. I premda se većina događaja povezuje s Francuskom, Španjolskom ili Portugalom, istraživači sve češće govore da se tragovi templara mogu pronaći i u Ukrajini. U ovom ćemo tekstu pogledati otkud potječe ta teorija, koji je dokazi podupiru te zašto se upravo naša zemlja mogla pretvoriti u utočište za naslijeđe Reda.

Dramatičan dan uhićenja templara — početak velike tajne

Jutro 13. listopada 1307. godine ušlo je u povijest kao jedan od najmračnijih dana srednjovjekovne Europe. Dan ranije, u noći s četvrtka na petak, dvojica vitezova susrela su se u kamenoj ćeliji dvorca Temple u Parizu. Nakon kratke molitve stariji templar predao je mlađem zapovijed Velikog meštra — „pouzdano sakriti blago i svete relikvije Reda“. Već nakon nekoliko sati, s prvim zrakama sunca, po cijeloj Francuskoj započela je velika operacija uhićenja svih templara. Njezin organizator bio je kralj Filip IV. Lijepi, unuk kijevske knezkinje Ane Jaroslavne — kćeri Jaroslava Mudrog. Tako se već u toj dramatičnoj priči nazire ukrajinski trag.

Razlozi progona Reda

Službeni povod za uhićenja bile su optužbe za herezu, štujenje „mračnih sila“ i izvođenje zabranjenih obreda. No prava se razlog skrivala u golemoj moći i bogatstvu templara. Kontrolirali su financijske tokove Europe, praktički stvorivši prvi međunarodni bankarski sustav, kreditirajući čak i kraljevske dvore. Filip IV., koji je bio duboko zadužen kod Reda, odlučio je uništiti svoje vjerovnike kako bi prisvojio njihovu imovinu. Taj je potez zauvijek promijenio europsku povijest.

• U noći na 13. listopada 1307. uhićeno je više od 15 000 vitezova diljem Francuske.
• Većinu njih mučili su kako bi iznudili priznanja za izmišljene zločine.
• Veliki meštar Reda Jacques de Molay pogubljen je 1314. godine — ali je prije smrti prokleo kralja i papu, a to se prokletstvo navodno ispunilo već godinu kasnije.

Ipak, glavno pitanje ostaje otvoreno — gdje je nestalo blago templara? Kralj nikada nije uspio pronaći zlato, srebro i relikvije koje su nestale uoči masovnih uhićenja. Povjesničari su uvjereni: templari su uspjeli premjestiti ono najvrednije na sigurna mjesta, a dio tog blaga možda je završio i na istoku Europe.

Blago, legende i suvremena potraga za naslijeđem templara

Razvoj tehnologije i arheologije samo je produbio zanimanje za tajne templara. S vremena na vrijeme svjetski mediji objave vijesti o pronalascima drevnog blaga koje se navodno povezuje s Redom. Tako je 2011. godine u jednom hramu u Indiji otkriveno više od 500 tona zlata i dragulja, procijenjenih na 22 milijarde dolara. No povjesničari su uvjereni da to nije najveće blago u povijesti čovječanstva. Prema legendama, relikvije Reda templara po vrijednosti su mogle nadmašiti čak i taj nalaz, jer nisu uključivale samo zlato, već i svete predmete iz kršćanske povijesti.

Moguće relikvije templara

Pouzdani izvori spominju da su upravo templari čuvali najvažnije kršćanske artefakte, među kojima su — Torinsko platno i Sveti Gral. Prema povijesnim podacima, Torinsko je platno doista bilo u vlasništvu templara sve do XV. stoljeća. U njihovim se arhivima spominje i Škrinja saveza, koja je navodno pronađena tijekom iskopavanja u Jeruzalemu. Stoga ne čudi što se blago Reda templara smatra jednim od najmisterioznijih u povijesti čovječanstva.

S vremenom se oko ove teme pojavljuje sve više hipoteza. Jedni vjeruju da su templari dio svojeg blaga prebacili u Škotsku, gdje su kasnije nastali preteče masonskih loža. Drugi smatraju da su karavane s artefaktima krenule još dalje na istok, preko Karpata. Upravo je ta verzija dala povoda suvremenim povjesničarima da počnu tražiti tragove templara u Ukrajini.

„Što se dublje uranjamo u povijest templara, to smo uvjereniji: njihova ostavština nisu samo legende. Ona je dio duhovnog i kulturnog koda Europe, koji nije nestao ni nakon sedam stoljeća.“

Tako se postupno oblikuje teorija da je dio zlata i relikvija templara mogao završiti na području današnje Ukrajine, osobito u regijama gdje su tijekom XIII.–XIV. stoljeća aktivno djelovali redovnički redovi. Upravo je toj temi posvećen sljedeći dio — o ukrajinskom tragu templara.

Kako bismo razumjeli zašto naslijeđe templara u Ukrajini pobuđuje toliko interesa, vrijedi se vratiti na same početke Reda. Njegova je priča započela nakon završetka Prvog križarskog rata 1096. godine, kada su tisuće hodočasnika kretale prema Svetoj zemlji. Na putu prema Jeruzalemu često su postajali žrtve razbojnika, pa je mala skupina vitezova odlučila preuzeti na sebe misiju zaštite putnika. Tako je nastao Red koji će kasnije postati poznat diljem svijeta kao „Siromašni vitezovi Krista i Salomonova hrama“.

Početak ideje Reda

Osnivač Reda bio je francuski vitez Hugues de Payens, koji je zajedno s još osam suboraca položio zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti. Dobili su dopuštenje živjeti u južnom krilu džamije Al-Aqsa — mjestu za koje se smatralo da su ruševine Salomonova hrama. Upravo odatle dolazi naziv „templari“ (od lat. *templum* — hram).

Tijekom prvih devet godina Red je ostao skromno i malo poznato bratstvo. No istraživači pretpostavljaju da je taj period bio posvećen ne toliko čuvanju hodočasnika koliko istraživanju jeruzalemskih podzemnih tunela. Smatra se da su vitezovi otkrili drevne rukopise ili relikvije koje su radikalno promijenile njihov pogled na svijet i pridonijele rastu utjecaja Reda.

Priznanje Reda i njegov uspon

Godine 1129. Red je službeno potvrđen na crkvenom saboru u Troyesu. Podržao ga je najutjecajniji teolog toga vremena — sveti Bernard iz Clairvauxa, koji je izradio „Pravila templara“ i osigurao im duhovno priznanje. Od tog je trenutka Red počeo brzo rasti, dobivajući zemlje, dvorce, donacije i povlastice od europskih monarha.

• Templari su imali vlastite utvrde, bolnice, pa čak i flotu.
• Red je kontrolirao trgovačke puteve između Istoka i Zapada.
• Vitezovi hrama stvorili su financijski sustav koji je postao preteča modernog bankarstva — davali su zajmove, čuvali novac i obavljali novčane transfere između različitih zemalja.

Do sredine XIII. stoljeća Red templara postao je najmoćnija organizacija na svijetu. Njihov znak — bijeli plašt s crvenim križem — izazivao je poštovanje, a ponekad i strah. Čak je i papa priznao da se Red pokorava samo Bogu i da nijedna svjetovna vlast nema kontrolu nad njim.

Teorije o otkrićima ispod Salomonova hrama

Pojedini suvremeni povjesničari pretpostavljaju da su upravo u podzemlju Brda hrama templari mogli pronaći relikvije — možda čak i Škrinju saveza ili Sveti Gral. Nakon toga Red se počeo naglo bogatiti, kao da je dobio tajna znanja ili božanski blagoslov. Prema drugim teorijama, pronađeni artefakti omogućili su templarima da stvore vlastitu filozofsku doktrinu — spoj kršćanstva, ezoterije i drevnih znanja s Bliskog istoka.

Duhovna uloga i simbolika Reda

Za templare rat nije bio samo sukob, već čin vjere. Sebe su doživljavali kao „Kristove vojnike“ koji nose svjetlo vjere čak i pod cijenu vlastitog života. Zbog toga mnogi istraživači smatraju da je njihova ideologija snažno utjecala na kasnije duhovne pokrete u Europi — od viteških kodeksa do mističnih bratstava doba renesanse.

„Pravi Kristov vitez nije onaj koji pobjeđuje mačem, nego vjerom“, govorio je Bernard iz Clairvauxa, opisujući suštinu misije templara.

Od slave do pada

Unatoč duhovnoj snazi i plemenitim namjerama, Red je postupno postao previše utjecajan za vladare. Templari su posjedovali zemlje od Španjolske do Svete zemlje, a njihove su se utvrde smatrale neosvojivima. Upravo je to izazvalo zavist i strah među moćnicima, posebice kod Filipa IV. Lijepog. On je postao glavni inicijator njihova uništenja 1307. godine, o čemu smo već govorili u prethodnom dijelu.

Unatoč pokušajima da ih izbrišu iz povijesti, templari su iza sebe ostavili ne samo legende, nego i materijalne tragove — dvorce, kapele, simbole, arhive. Dio tih znakova, smatraju istraživači, kasnije se mogao pojaviti i na ukrajinskim prostorima, kamo su stigli bjegunci iz Reda nakon njegova sloma.

O tim tajanstvenim tragovima, kamenju i podzemnim hodnicima koji povezuju Ukrajinu s Redom templara, ispričat ćemo u nastavku — u poglavlju o tragovima templara u Ukrajini.

Nakon uništenja Reda templara u Francuskoj 1307. godine mnogi su templari nestali bez traga. Postoji hipoteza da je dio braće našao utočište istočno od Europe — prije svega na području današnje Ukrajine, koja je tada bila dio moćne Rusi. Ta se verzija temelji na povijesnim spominjanjima, toponimima, arheološkim nalazima pa čak i mitovima koji su se prenosili s koljena na koljeno.

Mističan interes za ukrajinske krajeve

Ukrajina već dugo privlači pažnju tragača za drevnim artefaktima. U XX. stoljeću ovamo su stizale posebne ekspedicije i iz SSSR-a i iz Trećeg Reicha. I sovjetske tajne službe (NKVD) i nacistička organizacija Ahnenerbe aktivno su tražile ovdje „tragove Reda templara“. Nadali su se pronaći Sveti Gral, Škrinju saveza ili simbolično „kamenje moći“ — tri artefakta koja su, prema legendi, upućivala na mjesto skrivenog blaga templara.

Prema arhivskim dokumentima, nacisti su započeli svoja istraživanja još prije početka Drugog svjetskog rata. Vjerovali su da upravo ukrajinsko tlo može čuvati ostatke svetog naslijeđa Reda. A kako pokazuje povijest, možda i nisu bili toliko daleko od istine.

Zoločivski dvorac — kamenje templara

Najpoznatiji dokaz prisutnosti templara u Ukrajini jest takozvano kamenje templara u Zoločivskom dvorcu (Lavovska oblast). Pronađeno je u blizini sela Novosilky, a kasnije premješteno u dvorac, gdje se čuva i danas. Na njihovoj su površini uklesani križevi, znakovi i simboli koji zapanjujuće podsjećaju na oznake Reda templara.

Povjesničari pretpostavljaju da je to kamenje moglo biti dio sakralne građevine ili nadgrobnih spomenika templara. Postoji i druga verzija: označavalo je mjesto na kojem su se privremeno čuvali artefakti doneseni iz Europe nakon progona 1307. godine. Danas ih svatko može vidjeti posjetom Zoločivskom dvorcu, jednom od najzanimljivijih spomenika povijesno-arhitektonske baštine Lavovštine.

Kamenje templara u Zoločivskom dvorcu

Piltemplara u Zakarpattji

Još jedno mjesto koje impresionira svojom tajanstvenošću jest Piltemplara u Zakarpattji. Nalazi se na vrhu Crne gore i već je dugo omiljena lokacija turista i tragača za blagom. Prema lokalnim legendama, pećinu su stvorili sami templari kako bi sakrili dio svojih relikvija nakon bijega iz Europe.

U pećini su pronađene kovanice, križevi i stari natpisi. Dio podzemnih prolaza danas je poplavljen, što je, prema narodnom predanju, svojevrsna „zaštita“ od nepozvanih gostiju. Arheolozi su utvrdili da pećina ima umjetno podrijetlo i da je mogla biti dio sustava obrambenih ili kultnih građevina iz XIII.–XIV. stoljeća.

Dvorac u Lukivu u Volinju — trag Reda templara

Ništa manje zanimljiva nije ni povijest dvorca u selu Lukiv (Volinjska oblast). Upravo je ovdje, prema engleskim arhivima, 1231. godine osnovana tvrđava koja se povezuje s djelovanjem templara. Arheološka iskapanja potvrdila su postojanje podzemnih prolaza, ostataka kamenih utvrda i predmeta nalik na artefakte Reda. Pretpostavlja se da su upravo ovdje templari čuvali dio svojeg blaga — zlato, srebro, dragulje i sakralne predmete.

Iako se drvene zidine tvrđave nisu sačuvale, ruševine brane, duboki opkopi i podzemni hodnici i dalje svjedoče o davnoj prošlosti. Istraživači smatraju da ovo mjesto krije još mnogo tajni te da je upravo Volinj mogao biti jedna od privremenih postaja templara tijekom njihova bijega iz zapadne Europe.

Legende koje povezuju povijest i vjeru

Unatoč skepsi službene znanosti, sve više svjedočanstava upućuje na to da su templari doista mogli stići na ukrajinske prostore. Legende Volinja, Podilja i Zakarpattje čuvaju priče o „bijelim vitezovima“ koji su dolazili sa zapada, pomagali lokalnim zajednicama i gradili kamene kapele bez ikakve naknade. Mnoge od tih građevina nose simbole nalik templarskim križevima ili ružama — ključnim elementima njihove duhovne simbolike.

„Svaka legenda krije zrno istine. A ako kamenje, simboli ili drevni natpisi upućuju na prisutnost Reda — znači da je ovdje nekoć doista odjekivala latinska molitva templara.“

Naravno, između legendi i stvarnosti uvijek stoji određena granica. No čak i skeptici priznaju da u fenomenu templara u Ukrajini postoji mnogo činjenica koje zaslužuju daljnje istraživanje. Jer svaki pokušaj da odgovorimo na pitanja prošlosti približava nas razumijevanju vlastite povijesti — i, možda, otkriću još nepoznatih relikvija Reda.

Neki vjeruju da se u ovoj tajni ne krije samo blago, već i duhovno naslijeđe koje simbolizira potragu za istinom. I možda se upravo u tome sastoji pravo poslanje templara budućim generacijama.

U naše je vrijeme teško povući jasnu granicu između povijesnih činjenica i legendi o templarima u Ukrajini. Ali čak i ako su mnoge stranice njihova života izgubljene u magli stoljeća, i dalje osjećamo neobičnu duhovnu privlačnost tih priča. U njima ima nečeg više od pukih pripovijesti o blagima — to je potraga za vjerom, znanjem i smislom koja nije izgubila na aktualnosti čak ni nakon sedam stoljeća.

Zašto interes za templare ne jenjava

Fenomen templara nije samo priča o hrabrim vitezovima. On je i simbol duhovnog ideala, spoja snage i vjere koji odzvanja i u suvremenom svijetu. Njihova nas priča podsjeća da se prava veličina ne mjeri zlatom ili vlašću, već odanošću vlastitim uvjerenjima. Zato je Red postao neiscrpan izvor nadahnuća za pisce, filozofe pa čak i znanstvenike koji i danas traže odgovor na pitanje: „Što su nam templari zapravo ostavili?“

• Za povjesničare — zagonetka koja još nije riješena.
• Za arheologe — izazov koji poziva na nova istraživanja.
• Za vjernike — primjer služenja, hrabrosti i vjere.

Možda baš zato, čak i stoljećima nakon njihova nestanka, templari ostaju živi u kolektivnom sjećanju naroda. Njihova simbolika, arhitektura, kodeks časti — sve je to postalo dijelom europske kulture, a danas sve češće privlači i pažnju Ukrajinaca koji traže vlastite povijesne korijene.

Ukrajina — moguće utočište relikvija Reda

Volinj, Galicija, Zakarpattja — ti su krajevi stoljećima bili raskrižje civilizacija. Upravo su ovdje utočište mogli naći oni koji su spašavali svetinje Reda pred progoniteljima. Lokalne legende često govore o „vitezovima u bijelim plaštevima“ koji su na kamenju ostavljali neobične znakove i simbole. Za nekoga je to samo folklor, ali za istraživače — razlog da se zapitaju ne krije li se pod tim pričama ipak tračak istine.

Pojedini arheolozi pretpostavljaju da je dio materijalnih vrijednosti mogao biti skriven upravo na području naše zemlje. To objašnjava zašto Ukrajina čuva toliko mjesta povezanih sa zagonetnim podzemnim tunelima, drevnim kamenjem i ruševinama nepoznatog podrijetla. U srednjem vijeku ti su krajevi bili teško dostupni europskim monarsima, pa su se prirodno pretvarali u utočište za prognanike i one koji su tražili duhovni mir.

Mitovi i istina o Svetinji Grala

Sveti Gral najpoznatija je relikvija koju povezuju s Redom templara. Za neke je to kalež, za druge simbol čistoće duha. Iako ga mnogi traže doslovno, možda je pravi smisao ove legende mnogo dublji. Gral nije predmet, već ideja savršenstva, težnja za skladom između vjere, znanja i ljudske duše. Ako su templari doista ostavili svoj duhovni trag u Ukrajini, moguće je da se upravo ovdje nastavlja potraga za tim skladom — između prošlosti i sadašnjosti.

„Blago templara nije samo zlato, nego i mudrost koju još nismo naučili cijeniti.“

Zaključci — naslijeđe koje otkrivamo danas

Suvremena Ukrajina zemlja je koja čuva bezbroj tajni. I možda se među njima krije i ključ za razumijevanje pravog značenja naslijeđa templara. Jer svaki kamen, svaka legenda ili arheološki nalaz djelić je velike priče koja nas podsjeća: prošlost živi sve dok je pokušavamo razumjeti.

Danas, kada interes za srednjovjekovnu kulturu raste, ukrajinski istraživači, povjesničari i putnici nastavljaju proučavati moguće tragove Reda na svom tlu. I čak ako nikada ne pronađemo zlato templara, sam put traganja već je neprocjenjiva vrijednost koja nas približava vlastitoj prošlosti.

Sažetak

Legende o templarima u Ukrajini nisu samo priča o blagima i tajnama. One su podsjetnik na duhovne vrijednosti koje ne stare: vjeru, čast, hrabrost, težnju za znanjem. Možda je pravo blago templara zapravo vjera u čovjeka i njegovu sposobnost da nosi svjetlo, čak i onda kada je oko njega tama.

Istražujući povijest Reda, u biti otkrivamo ne samo prošlost, nego i sebe same. A tko zna — možda negdje među karpatskim vrhovima, volinjskim šumama ili starim dvorcima doista počiva djelić velikog naslijeđa templara.